home page
about us
services
products
news
support
view presentation
contacts







PODSTRANICE U "O NAMA":

| Predsjednik

| Tajnik

| Predsjedništvo

| Umjetnička komisija

| Selektor

| Članovi Udruge

| Prostorije

| O amaterizmu


O AMATERIZMU II

Odobrenjem HRSK od 16.03.2015. g. donosimo tekst referata profesora Stanka Špoljarića: STILSKI I MOTIVSKI RASPONI TE DOSTIGNUĆA U AMATERSKOM LIKOVNOM STVARALAŠTVU, u zborniku "Ocjena stanja i mogućnosti unapređenja kulturno-umjetničkog amaterizma u Republici Hrvatskoj", izdavač: Hrvatski sabor kulture, 2014., str. 91-93.

Stanko Špoljarić: STILSKI I MOTIVSKI RASPONI TE DOSTIGNUĆA U AMATERSKOM LIKOVNOM STVARALAŠTVU

Likovna se umjetnost u okviru Hrvatskog sabora kulture manifestira sjajnim izložbama - svakogodišnjim Susretom zavičajnih likovnih stvaratelja. U biti smotre, koja je prošle godine bila u Splitu, a prethodno u Križevcima, Slavonskom Brodu, Petrinji itd., je izložba koja zapravo okuplja likovne udruge. Likovne su udruge jedan individualni čin i ne radi se o zajedničkom stvaranju, zapravo se radi o nečem drugom. Radi se o jednoj poticajnosti kada je jedna udruga dobro organizirana, kada ima svog mentora, kada ima kontinuitet. Udruga je poticaj nekima koji se sa svojim talentima uspijevaju ostvariti i preko udruge dobivaju priliku zajednički ili samostalno izlagati. Redovito sam član Prosudbenih povjerenstava i kada se analiziraju djela koja dolaze na likovne natječaje HSK-a, uočljiva je dosta velika razlika u kvaliteti iz dva razloga. Prvi su razlog nejednake kreativne mogućnosti, a drugi je razlog da članovi selektiraju radove i na natječaj šalju jedan vrlo kvalitetan odabir, dok drugi pošalju sve što nastane unutar pojedine takve cjeline.

Što bi zapravo bio likovni amaterizam? Gospođa Nikčević navela me na razmišljanje kada je govorila o odnosu profesionalnog i amaterskog kazališta, o promjeni vremena i kako u nas amatersko kazalište zapravo ispunjava ono što više ne radi profesionalno kazalište, što zapravo negdje onu određenu klasičnost kazališne predstave i dalje njeguje jer je avangarda, odnosno drugačije kritičko propitkivanje društva, potpuno zavladalo profesionalnim scenama. Možda je donekle, ipak ne kažem u toj mjeri, i to razlog, jer i sami znamo da je likovna scena, ta vjetrometina „izama" koji danas postoje, u kojima se mi iz kritike zapravo ne možemo više ni snaći, ta brojnost poetika, brojnost novih medijskih rješenja, konceptualne, performativne umjetnosti, zapravo je negdje pomalo „gurnula" na marginu sliku i kiparstvo u onom klasičnom smislu. Kada kažem „gurnula" na marginu, govorim o svoj širini uopće. Primjerice, malo šale, imate jedan biennale ili triennale hrvatskog kiparstva gdje kipari ono što donesu ne mogu više ni odnijeti jer zapravo više gotovo nitko ne radi klasičnim materijalima. Negdje je možda i amaterizam taj koji još čuva tu mogućnost klasične slike.

Naime, prošlogodišnja izložba u Splitu bila je vrlo zanimljiva i intrigantna. U Prosudbenom povjerenstvu bili smo poprilično rigorozni iz dva razloga. Prvo, htjeli smo izložbu visoke razine, a drugi razlog bio je prostor splitske Stare gradske vijećnice koji nas je limitirao. Kada pogledate ono što je odabrano za izložbe, vidite da su to izložbe vrlo visokoga dosega. Zapravo se radi o osobnosti autora. Naime, kada autore pratite godinama, onda uočavate da su neki promjenjivi, da su neki povodljivi, ali postoje i oni koji su izgradili svoju stilistiku, svoj čvrsti umjetnički stav i negdje na tome grade svoje umjetničke svjetove.






U samoj prosudbi postoji zanimljiv odnos koji smo na neki način profilirali kroz sve ove godine. Ne damo se zapravo zavesti vještinom. Postoje autori koji su vješti. Primjerice, prošlogodišnji prvonagrađeni naslikao je jednu sliku koja je bila puna nezgrapnosti, izuzetno autentični pejzaž i prema tome se treba na neki način honorirati ta vlastitost izraza, a ne nešto naučeno. Dakako da likovnim neprofesionalcima nedostaje ta tehnička strana koju trebaju sami savladati.To je zapravo objektivna muka na razini pokušaja i pogrešaka, ali s druge strane ta se zrelost onda stvara postupnije, ona je potpunija i istinitija. Radi se o slikarstvu jer je skulptura mnogo manje zastupljena iz tehničkih razloga, radi se o onim klasičnim slikarskim temama. Zanimljivo je kako klasične slikarske teme, dominacija, npr. pejzaža, nije svedena samo na jedan impresionistički, postimpresionistički pristup, tu je i ekspresionizam, tu je već jedno dodirivanje apstraktnog, tu su elementi koje već unose u figurativnost i nadrealno. To je raspon uistinu prave slikarske uzbudljivosti. Žiri je bio i dosta kritičan prema radovima hinjene modernosti; osjetite nekog tko hoće biti „papskiji" od pape, ako se može tako reći, a ne odgovara svom senzibilitetu. Ali uistinu, radi se o izložbama, a i ta manifestacijska strana pomaže svim udrugama, od Dubrovnika, Slavonije, Istre, iako sve regije nisu jednako zastupljene i valja zapravo reći da su neke uvijek na vrlo visokoj razini; neke su „šepavije", što je vjerojatno stvar i organizacije. Ne vjerujem da negdje rastu samo talentirani slikari, a drugdje tek prosječni. Stvar je onog zanosa, onih unutrašnjih kreativnih smjernica koje zapravo povezuju sve te ljude. Radi se uistinu o različitim generacijama, o mladim ljudima, o ljudima velikog iskustva, o ljudima kasnoga početka, judima često puta neospornog talenta koje su životni putevi odveli na druge strane. Kao što je kolegica Božica Jelušić rekla „hobističko postaje holističko", negdje dobiva tu pravu stvaralačku notu.

To su ipakdjela koja brane estetiku ljepote. Današnja umjetnost, ova galerijska, često velikih svjetskih manifestacija, prepuna je otuđenja. Gotovo da ništa lijepo više ne postoji na tom svijetu. Ovaj likovni amaterizam, iako su slikari dosta osjetljivi na taj pojam, ima zapravo jednu puninu traganja za tom jednom vlastitom istinom, jedne tradicije koja je preobražena, nekad je izmučena objektivno likovno, a nekad uistinu nosi onaj bljesak pravog traganja i pravog nalaženja. Kažem, neke su ljepote u ovim situacijama kada govorimo o takvome vidu likovne umjetnosti. Prekrasna je definicija umjetnosti, ako je umjetnost uopće moguće definirati, teologa, pjesnika i pisca Ivana Goluba koji kaže da je umjetnost „žal za izgubljenim rajem, čuvanje kreativne iskre u ovoj našoj vjetrometini vremena i slutnja budućega edenskoga." Ima nečeg edenskog u toj ljepoti nemjerljivosti, duhovnosti te likovnosti tog umjetničkog izraza slike i kipa. Zapravo, taj jedan zanos koji postoji, dvostruki zanos koji ja osjećam na neki način kao čovjek sa strane, entuzijazma i samih umjetnika i Hrvatskog sabora kulture, koji zapravo u svim ovim izložbama stvaraju respektabilna likovna događanja koja su zapravo i bitna u pojedinim manjim sredinama gdje udruge i nose likovni život pojedine sredine. Bilo bi mi izuzetno drago da se jedna od tih izložbi, jedan respektabilni izbor, pokaže i u Zagrebu. Kako čujem, u Hrvatskom saboru kulture priprema se prostor pa će za to biti i prilike.






Predsjednik | Tajnik | Predsjedništvo | Umjetnička komisija | Selektor | Članovi Udruge | Prostorije | O amaterizmu

Copyright © Likovna udruga EMANUEL VIDOVIĆ, Split, HRVATSKA